poći ćemo izvan grada
krećemo na put u sumrak
zavjesa od kiše pada
drvoredi piju sumrak
biti daleko od tih divnih ljudi
što su zaboravili smijeh
a nama nek se u otsustvu sudi
jer mi smo pošli zauvjek
u sumrak
otišli smo iznenada
ne znamo što nosi sutra
blijedo svjetlo listopada
žute pumpe pored puta
i svako novo jutro dok nas budi
polako zamesti će trag
misli ne priznaju al srce sluti
da ovaj dugi let je pad
u sumrak
