Rad razmatra Kantovo eksplicitno oponiranje Hobbesu izloženo u središnjem dijelu teksta O uobičajenoj izreci: To bi u
teoriji moglo biti ispravno, ali ne vrijedi u praksi, iz 1793. godine. Cilj rada je da se analizom sadržaja, kao i specifičnog
načina Kantovog obraćanja Hobbesu, pokuša pokazati kako se Kantova kritika Hobbesa paralelno može čitati i kao
implicitna kritika apsolutizma njegovog sopstvenog vladara, Fridricha Wilhelma II, te da je to možda i prikriveni motiv
Kantovog obraćanja Hobbesu u kontekstu navedenog spisa.
Ključne riječi:
apsolutizam, neotuđiva prava, otpor, prirodni zakon, nepravičnost
Članak je objavljen u časopisu Sineza nakon simpozijuma organizovanog na Filozofskom fakultetu u Banjoj Luci povodom tristogodošnjice Kantovog rođenja.
Kompletan tekst možete pročitati OVDJE.
