Quentin Meillassoux predstavlja jednu veoma zanimljivu pojavu u europskoj filozofiji na početku 21. stoljeća. Iako je, što posredno što neposredno, povezivan s nekoliko novih filozofskih tendencija, njegova misao ostaje autentična i praktično ju je nemoguće u potpunosti svrstati u bilo koju od njih.
Filozofski »pravac« s kojim je možda najviše povezivan (više kao onaj koji je djelomično utjecao na njegov razvoj u smislu inspiracije nego kao njegov pripadnik) svakako je spekulativni realizam koji će se, budući da je bio (jest?) izuzetno heterogen, razgranati na samostalne istraživačke projekte pojedinih filozofa poput: objektno-orijentirane ontologije Grahama Harmana,
transcendentalnog materijalizma Iaina Hamiltona Granta, transcendentalnog nihilizma Raya Brassiera, ali i imati tangencijalne dodire s projektom novog materijalizma Maurizija Ferrarisa i Markusa Gabriela.
No, nevezano za utjecaj koji je izvršio na druge kontinentalne filozofe, Meillassoux predstavlja autentičnog i samostalnog mislioca koji je izazvao mnogo pažnje – kako pozitivne, tako i kritičke, te ga tako i treba razmatrati – u duhu njegove filozofije, a ne kao dio nekog (stvarnog ili nepostojećeg) filozofskog pravca. Stoga ćemo se i mi baviti Meillassouxom bez razmatranja njegovih utjecaja na spekulativni realizam ili spekulativno-realističko tumačenje njegovih djela…
Filozofska istraživanja, Zagreb
čitav tekst pročitajte OVDJE
