Danas su prirodne znanosti i tehnologija istisnule humanističke znanosti te se može činiti vrlo nepraktičnim govoriti o filozofiji jer to naizgled ne donosi puno koristi. Međutim, iako to možda izgleda čudno, trebamo se upitati čemu ona služi i sjetiti se da se filozofija povezuje sa znanjem u cjelini.
Istina je da se filozofija tijekom vremena ograničila na puku intelektualnu spekulaciju koja nije stvarno povezana s ljudskim problemima. U vrijeme institucionalizacije filozofije bilo je uobičajeno mučiti se pred neshvatljivim besmislicama gdje je sve bilo relativno i sve moguće, pa je i svaki zaključak bio moguć. Profesor koji je s osjećajem prenosio ideje velikih ljudi iz prošlosti bio je izuzetak. Očito je da filozofija shvaćena na takav način donosi vrlo malo koristi. Stoga je važan zadatak obnoviti stvarni smisao filozofije, onaj koji je ona imala za drevne filozofe; smisao filozofije koja je korisna i potrebna ljudskom biću, filozofije na klasičan način, koja nije filozofija klasika ni proučavanje drevnih filozofa, već filozofski stav koji su pravi filozofi uvijek imali.
Proučavanje filozofa i njihovih djela korisno je zbog ljepote riječi i zbog praktičnih savjeta koji nam, kada su valjani, duboki i korisni, služe da se s jasnoćom suočimo s vlastitim životom, teškoćama i snovima. Ali važnije od toga da znamo što su drugi poučavali jest da mi sami – uz pomoć njihovih primjera i mudrosti – naučimo misliti i razlučivati; to je pravi doprinos filozofije na klasičan način.
Ljubav prema mudrosti
Pojam filozofije pripisuje se Pitagori koji je podučavao o redu, proporcijama, prirodi i univerzumu te njihovim različitim razinama. Govorio je o muzici sfera i matematici kao načinu da se izrazi taj red. Kada mu je jednom netko rekao da je mudrac, taj je veliki čovjek odgovorio: “Ne, ja nisam mudrac, nisam sofos; ja sam filo-sofos, onaj koji voli mudrost.” To nas podsjeća na Sokratove riječi da on malo toga zna te vjerojatno zbog toga prepoznaje koliko toga ne zna, a upravo mu to omogućuje da uči.
To je stav onoga tko želi spoznati. Naravno da Pitagora nije izmislio filozofiju; smatra se da je čovjek počeo filozofski promišljati onog trenutka kada je sebe počeo razlikovati od svog najanimalnijeg dijela, što nije ništa drugo nego pitati se što se nalazi iza stvarnosti koja nam je dostupna pomoću osjetila, željeti razumjeti uzrok stvari i kretati se prema mudrosti… A to životinje ne mogu. Filozofija uči poštovanju svih aspekata života prirode i vrednovanju razine funkcioniranja životinja, ali životinja ne može filozofirati, ne može se pitati o smislu.
Bit je filozofije, te ljubavi prema spoznaji koja nas potiče da želimo znati, životna potreba; nije dovoljno živjeti, mi želimo znati čemu služi život; nije dovoljno slijediti sudbinu, zakone prirode ili instinkte koji nas sad vuku na ovu, sad na onu stranu; želimo znati zašto smo ovdje i koji je smisao života.
Suvremena znanost prvenstveno proučava kako se odvijaju procesi, ali se ne običava zapitati zbog čega. Suprotno tome, filozofija traži smisao postojanja. Zato se kaže da je čovjek postao filozof kada se zapitao otkud dolazi, koji je smisao života…
Filozofija na klasičan način ima još jednu specifičnost: pruža nam cjelovitu perspektivu i dopušta dovođenje stvari u vezu. Kada tijekom povijesti promatramo velike filozofe koji su čovječanstvu ostavili zapisane istinske spoznaje, shvaćamo da su imali sposobnost promatranja iz svih kuteva, drugim riječima da filozofija obuhvaća znanost, umjetnost, mistiku, sociologiju, etiku i ono neizrecivo duboko.
Vizija cjeline omogućuje razumijevanje svih aspekata života; tada stvari prestaju biti kontradiktorne i postaju komplementarne. Pristupiti spoznaji iz različitih kuteva ne znači puno učiti, a da na kraju ne znamo ništa, već pokušati razumjeti mjesto i ulogu svega u prirodi.
Umjetnost življenja
Filozofija u starim školama bila je nešto praktično što je čovjeku pomagalo u svakodnevnom životu. Suvremeni pristup životu pretvara čovjeka u nedosljedno biće: on naslućuje, ali se mora pokoravati društvenim konvencijama i moralu običaja koji je promjenjiv. To bi klasičnom filozofu bilo nepojmljivo jer on je bio zadovoljniji time da zna samo četiri stvari koje može primijeniti i uistinu ih primjenjivati u životu, nego da zna mnogo, a da ništa od toga ne primjenjuje.
Mogli bismo se također zapitati koja je uloga filozofije u okolnostima rata, gladi, nezaposlenosti i drugih problema s kojima se danas suočavamo. Razvili smo toliko sofisticiranih sredstava na globalnoj razini da smo povjerovali da će ona riješiti sve probleme, a pritom smo zaboravili na onoga tko se nalazi iza svih tih pronalazaka – na ljudsko biće. Kakva je razlika vozi li netko prekooceanski brod umjesto kanua ako nije razvio osobine koje ga čine boljim? Naše XXI. stoljeće dovelo nas je do velikih postignuća, ali sve se to može urušiti ako se ne naučimo međusobnom poštovanju.
Možda se čovjekova sreća nalazi u pronalaženju njegovog prirodnog mjesta. Filozofija je uvijek osiguravala metode za to i poticala obrazovanje. Otkud dolazi koncept obrazovanja? Iz filozofije.
Današnjem obrazovanju više nije cilj formirati ljudska bića, već radnike u službi ekonomije. Ali tko čovjeku može prenijeti znanje stečeno tijekom cijele povijesti? Jer ako ne postoji nitko tko je zadužen za izgrađivanje ljudskog bića, logično je da će se čovjek pretvoriti u životinju. S druge strane, s osobom koja zna vladati sobom nije lako upravljati, a mediji danas prestaju biti društveno dobro i pretvaraju se u biznis.
Pred ovakvom situacijom filozofija na klasičan način u središte postavlja ljudsko biće, što donosi mnoge koristi na individualnom i socijalnom planu.
Zašto je filozofija na klasičan način korisna pojedincu?
- Na osobnoj razini filozofija uči samostalnom mišljenju i razlučivanju, omogućavajući razvoj vlastitih ispravnih i zdravih kriterija koji se temelje ne nužno na originalnosti, već na primjeni u vlastitom životu onoga što se razumije. To potiče razlučivanje, što je sposobnost odvajanja bitnog od nebitnog, vrijednog od bezvrijednog.
- Uči nas upoznavanju sebe i pronalaženju vlastitog mjesta u životu. Zato se u Grčkoj na pročelju hrama u Delfima moglo pročitati: “Upoznaj samoga sebe i upoznat ćeš univerzum.” Filozofija nas uči upoznavati sebe, otkrivati prirodu ljudskog bića te razumjeti cilj ljudske egzistencije. To se čini propitujući vlastiti odnos s ostalim dijelovima univerzuma i otkrivajući zakone kojima je podložan i sam čovjek.
- Filozofija otvara vrata imaginaciji, sposobnosti da se integriraju nove ideje. Jedna od karakteristika velikih filozofa jest da su ispred svog vremena. Već je Giordano Bruno, na primjer, promovirao ideju postojanja života na drugim planetima. Međutim, u njegovu slučaju, ta su mu promišljanja o znanosti, ljudskom biću i društvu tog vremena donijela smrt na lomači.
- Još jedna praktična dobrobit filozofije je ta što nas uči kako se služiti umom, pravilno strukturirati argumente i povezivati ideje.
- Od vremena stare Grčke, Rima, Indije, Tibeta i Kine filozofi nas pozivaju ne samo da upoznamo sebe već i da ovladamo sobom, kontroliramo i harmoniziramo različite prirode koje istovremeno postoje unutar nas te da ih povežemo.
- Filozofija donosi sposobnost uvođenja nutarnjeg reda, odnosno omogućuje izražavanje i projiciranje vlastite volje kako bi se uspostavila samodisciplina koja omogućuje razvijanje potencijala koje svatko ima.
- Filozofija nas uči da sanjamo i ne prestanemo vjerovati u snove. Često kažemo: “Treba nogama stajati na zemlji.” Ali ono što ne treba spuštati do zemlje je glava, bilo da nas netko na to primorava, bilo da smo sami uspavani ili da se njome ne služimo. Filozof treba znati u kojem svijetu živi i treba pronalaziti načine da izrazi ono što smatra plemenitim, dobrim, ispravnim, potrebnim i prikladnim, ali treba imati sposobnost gledanja odozgo. Je li sanjati bolji svijet nešto nekorisno? Upravo zbog toga što smo prestali sanjati o pravednom svijetu ili što ne znamo kako ga prenijeti u život, ulazimo u jedan novi srednji vijek, u mračno doba. A na osobnom planu sposobnost sanjanja održava nas mladima.
- Također nam omogućuje da steknemo nutarnji mir i samopouzdanje kao nešto održivo, nešto što ovisi samo o nama.
Kako je filozofija na klasičan način korisna društvu?
- Filozofija je najbolji način ostvarivanja bratstva jer ljudska bića mogu ostvariti suživot u onoj mjeri u kojoj poznaju protuotrov za egoizme i fanatizme. Kada zanemarimo različitosti, ljudsko biće je jedno. Postoje različiti običaji, ali ako možemo nadići te prividne razlike, čak i kada ne razumijemo ponašanje neke osobe jer je drugačije od našeg, nećemo se prema toj osobi ponašati kao prema neprijatelju.
- Filozofija poučava primjerom, ne teorijom; ona je životna mudrost, to je ljubav prema mudrosti. U antičkom svijetu onaj tko je poučavao, bio je u svom životu dosljedan onome što je govorio. Stara ideja učitelja i učenika nije podrazumijevala da se učenik ne treba truditi. Učenik je sam morao putovati putem i požeti vlastite plodove.
- Na razini povijesti, evolucije i budućnosti, filozofija povezuje prošlost sa sutrašnjicom, prikupljajući cjelokupno ljudsko iskustvo, nastojeći razumjeti razloge povijesnih događaja, izvlačeći važne elemente iz pamćenja čovječanstva. Filozofija budi najbolji dio čovjeka i vraća mu ideju nutarnje transformacije kao sredstva za ostvarenje njegovih ciljeva.
U nesigurnim vremenima kada se sve trese i urušava, filozofija nas prati kroz život i pomaže nam razviti najbolje kvalitete razlučivanja, ljubavi i volje radi cjelovitog ostvarenja čovjeka i poboljšanja svijeta u kojem živimo.
Autor: Miguel Ángel Padilla
Sa španjolskog prevela: Vedrana Novović
Preuzeto sa Nova Akropola