U ovom radu je akcenat na čistom estetskom sudu koji Immanuel Kant naziva sudom ukusa. Cilj rada je sagledati slobodu
suda ukusa s obzirom na komunikativnu dimenziju koju mu Kant pripisuje. U prvom dijelu rada je prezentirano
Kantovo razumijevanje suda ukusa iz Kritike moći suđenja, tačnije, poglavlja “Analitika lijepog”. U drugom dijelu rada u
fokusu je Kantovo razumijevanje slobode suda ukusa. U nastavku rada je obrazložena komunikativna dimenzija suda
ukusa tj. učešće u reflektivnom horizontu zajedničkog smisla prosuditelja. Razmatranje suda ukusa u kontekstu transcendentalne
društvenosti uvodi nas u posljednje poglavlje u kojem je pokazano da saznanje komunicirano u zajednici,
u njegovoj univerzalnoj a ne konkretnoj formi, uslovljava slobodu suda ukusa.
Ključne riječi:
sud ukusa, sloboda, komunikacija, transcendentalna društvenost, saznanje, razum, uobrazilja (imaginacija), subjektivno,
univerzalno
Članak je objavljen u časopisu Sineza nakon simpozijuma organizovanog na Filozofskom fakultetu u Banjoj Luci povodom tristogodošnjice Kantovog rođenja.
Čitav članak možete pronaći OVDJE.
