Džordž Orvel i Oldos Haksli upozoravali su nas na istu budućnost, ali iz suprotnih pravaca. Jedan se bojao svijeta kojim vlada bol. Drugi se bojao svijeta kojim vlada užitak. I uznemirujuće, obojica su bili u pravu.
Orvelova vizija kontrole bila je oblikovana kroz patnju i sukob. Živio je među siromašnima, borio se u Španskom građanskom ratu i vidio autoritarizam izbliza—brutalan, beskrupulozan i nametan kroz strah. Posmatrao je kako se istina pretvara u oružje, prepravljana po hiru onih na vlasti. Za Orvela, tiranija se najavljivala glasno. Nosila je čizme, nosila puške i zahtijevala poslušnost kroz nadzor, kaznu i stalnu prijetnju bolom.
U „1984“, moć ne mora biti voljena. Ona mora biti predmet strahopoštovanja. Kontrola funkcioniše ograničavanjem istine, gušenjem neslaganja i lomljenjem pojedinca dok otpor ne postane nezamisliv.
Haksli je strahovao iz sasvim drugačijeg razloga. Rođen u intelektualnom privilegovanom okruženju i okružen misliocima, bio je manje zabrinut zbog otvorenog nasilja, a više uznemiren tihim predavanjem. Posmatrao je svijet sve opsjednutiji komforom, zabavom i pogodnostima. Haksli nije zamišljao budućnost u kojoj su ljudi prisiljeni na pokornost—zamišljao je onu u kojoj se sami za nju odlučuju.
U djelu „Vrli novi svijet“, kontrola je suptilna. Nema čizmama obuvenih čuvara, nema očiglednih zatvora. Umjesto toga, tu su užitak, distrakcija, beskrajna stimulacija. Ljudi su umireni ne zato što su potlačeni, već zato što su zadovoljni. Moć ne mora da utišava neslaganje kada niko nema želju da govori.
Tu se njihova upozorenja najjasnije razilaze. Orvel je vjerovao da tiranija opstaje na bolu, strahu, oskudici i kazni. Haksli je vjerovao da je užitak opasnije oružje. Da komfor, kada je vještački stvoren, može izbrisati samu želju za otporom. Orvel je upozoravao na svijet u kojem su knjige zabranjene. Haksli je upozoravao na svijet u kojem nikoga nije briga za knjige.
Njihovi lični životi oblikovali su te strahove. Orvel, bolešljiv i često siromašan, nikada nije vjerovao autoritetu koji zahtijeva poslušnost. Haksli, zaštićen ali pronicljiv, nije vjerovao društvu koje je spremno da dubinu zamijeni za lakoću. Jedan je vidio ukradenu slobodu. Drugi je vidio zaboravljenu slobodu.
Ono što njihova djela čini toliko uznemirujućim danas nije izbor ko je bio u pravu, već shvatanje koliko se besprijekorno obje vizije prepliću. Živimo u svijetu u kojem je nadzor normalizovan, a distrakcija stalna. U kojem se istina manipuliše, a pažnja monetizuje. U kojem strah i užitak nisu suprotnosti, već komplementarni alati kontrole.
Orvel nas upozorava šta se dešava kada moć koristi bol da dominira. Haksli nas upozorava šta se dešava kada moć ukloni našu volju da marimo. Jedan viče opasnost. Drugi šapuće komfor.
English literature (facebook stranica)
