Članci

Njujork, četrdesete godine prošlog vijeka. Sjedinjene Države ulaze u rat koji na drugim krajevima svijeta već uveliko razara živote. Dvije decenije prije eksplozije pop-arta, socijalne i kulturne revolucije, prije zadnje velike urbanističke ekspanzije grada, prije Dilana i prvog dolaska Bitlsa. Gluvo doba noći, imaginarni lokal vjerovatno smješten u Greenwich villageu. Troje gostiju, muškarac, žena i […]

Protesti koje su započeli studenti univerzitetâ u Srbiji, a kojima su se u međuvremenu priključili i mnogi učenici srednjih škola i radnici, više su od bilo kojih do sada uzdrmali bizarni i po mnogo čemu autoritarni režim Aleksandra Vučića. Besan i uplašen, Vožd je požurio da, shodno svojoj etici, svesti i kulturnom obrascu, pokuša da najpre zaplaši a

„Nažalost, pokazalo se da kada masama date da šire informacije, tada mase neće širiti provjerene i naučne informacije, već tračeve i neprovjerene informacije. Odnosno, širiće one informacije koje su oduvijek i širile, samo, u eri društvenih mreža, znatno dalje nego što je to bilo moguće ranije“, rekao je za BUKU Miroslav Gajić, magistar filozofije. U

Rad razmatra Kantovo eksplicitno oponiranje Hobbesu izloženo u središnjem dijelu teksta O uobičajenoj izreci: To bi uteoriji moglo biti ispravno, ali ne vrijedi u praksi, iz 1793. godine. Cilj rada je da se analizom sadržaja, kao i specifičnognačina Kantovog obraćanja Hobbesu, pokuša pokazati kako se Kantova kritika Hobbesa paralelno može čitati i kaoimplicitna kritika apsolutizma

Esej iz knjige „Spisi o moralu“ (Paideia, 1998) u prevodu sa italijanskog Elizabete Vasiljević. Kada sam 1942. osvojio nagradu na takmičenju Ludi Juveniles (otvoreno takmičenje obavezno za mlade italijanske fašiste – što će reći, za sve mlade Italijane), imao sam deset godina. S retoričkom virtuoznošću obradio sam temu: „Da li treba da umremo za slavu

Pokušaj da se transcendentalna uobrazilja iskaže kao kritična tačka Kantove teorije saznanja star je koliko i Kritika čistoga uma. On je implicite prisutan i unutar Kantovog filozofskog sistema – u razlikama i nedoumicama na koje nailazimo prilikom poređenja sadržaja prvog i drugog izdanja Kritike čistoga uma – i u velikom broju naknadnih interpretacija duha i

Kategorički silogizam je verovatno istorijski najduže proučavan oblik deduktivnog rezonovanja. Klasična silogistička teorija je uglavnom bila usmerena na utvrđivanje strukturalnih pravilnosti u silogizmu i manje je obraćala pažnju na praktičnu i svakodnevnu argumentacijsku upotrebu ovog vida rezonovanja. Imanuel Kant [Immanuel Kant, 1724-1804] je izneo jezgrovitu kritiku ovakvog pristupa silogizmu optužujući ga da proizvodi lažne suptilnosti

U ovom radu je akcenat na čistom estetskom sudu koji Immanuel Kant naziva sudom ukusa. Cilj rada je sagledati slobodusuda ukusa s obzirom na komunikativnu dimenziju koju mu Kant pripisuje. U prvom dijelu rada je prezentiranoKantovo razumijevanje suda ukusa iz Kritike moći suđenja, tačnije, poglavlja “Analitika lijepog”. U drugom dijelu rada ufokusu je Kantovo razumijevanje